Najčešće greške pri izvođenju fasadnog sustava

Loša priprema podloge (neobijanje slabo nosivih podloga, izostanak impregnacije prije ljepljenja termoizolacijske ploče)

Neadekvatno ljepljenje termoizolacijske ploče (nedovoljno ljepila, točkasto ljepljenje, neodgovarajuće ljepilo za određenu termoizolaciju koja se koristi)

Loše izveden armaturni sloj (fasadna mrežica je jako bitan dio fasadnog sustava, armaturni sloj povezuje fasadnu ovojnicu, učvršćuje ju te čini kompaktnom. Nažalost na tržištu je jako puno loših staklenih mrežica koje su slabo ili nikako alkalno postojane tako da uslijed djelovanja polimer-cementa iz ljepila one vremenom jednostavno nestanu te je samim tim fasadni sustav oslabljen)

Izostanak ugradnje fasadnih pričvrsnica (iako na objektima do 12 metara visine nije potrebna fasadna pričvrsnica ili tipla, ovisno o podlozi I položaju objekta ima iznimki te je njena ugradnja ponekad nužna. No ukoliko je ona pre kratka, pre duga ili nema nosivost tj. Loše je kvalitete, tada ona gubi svoj smisao te je u tom slučaju čak bolje da I nije ugrađena

Neadekvatna ugradnja ili izostanak ugradnje kutnika I elemenata za spoj fasade i stolarije (Otvori na fasadi i kutevi objekta su najdelikatniji od cijele fasade. Ukoliko se ne držimo pravila struke te ne ugradimo kutnike na kuteve, okapne kutnike na horizontalne rubove te APU lajsne na spojeve stolarije I fasade vremenom ćemo zasigurno imati problema sa prodorom vode, pucanjem spojeva te prljanjem fasade uslijed kiša u slučaju okapnog kutnika.

Tanak sloj armaturnog sloja fasade (pravilno postavljanje armaturnog sloja se radi tako da se sa zupčastim gleterom nanosi ljepilo na termoizolacijsku ploču u koje se utapa staklena mrežica. Nakon sušenja se nanosi još jedan sloj ljepila tzv. Druga ruka. Bilo je puno slučajeva da je taj drugi sloj jednostavno izostao. Budući da je prvi sloj nedovoljno debel, vremenom zasigurno dolazi do pucanja armaturnog sloja)

Odabir vrste završnog sloja fasade (Razlikujemo nekoliko vrsta završnih slojeva po njihovoj kemijskoj strukturi, završni sloj fasade osim estetskog izgleda ima zadatak da štiti cijeli fasadni sustav od atmosferskih utjecaja. On mora biti čvrst, vodoodbojan, UV otporan, paropropustan. Upravo se kod odabira završnog sloja rade najveće greške što zbog slabe kvalitete istog, što zbog pogrešnog odabira određenog završnog sloja u odnosu na termoizolacijski materijal koji koristimo. Ako se završni sloj lijepo nanese većina ih u početku izgleda praktički isto, no samo oni kvalitetni s dovoljno aditiva, antifungicida i ostalih potrebnih elemenata će isto izgledati I nakon nekoliko godina.

Odabir tona i intenziteta završnog sloja je također jako bitan faktor i jedna od najčešćih grešaka koje se rade prilikom izvođenja. Pigmenti ili toneri koji se miješaju sa završnim slojem nisu svi jednako otporni na UV zračenje budući da ih dijelimo na organske I neorganske. Ako su oni lošijeg kvaliteta, fasada će vremenom zasigurno izblijediti. Još je veći problem ako se koriste jako tamni tonovi budući da se u tom slučaju ljeti ovojnica grije i preko 90 stupnjeva te vremenom dolazi do oštećenja termoizolacijske ploče ako se radi o sustavu s EPS-om (Stiropor)